{"id":1448,"date":"2023-03-28T13:20:07","date_gmt":"2023-03-28T12:20:07","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1448"},"modified":"2023-03-30T16:32:46","modified_gmt":"2023-03-30T15:32:46","slug":"spavajko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1448","title":{"rendered":"Spavajko"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-audio\"><audio controls src=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/AV_Spavajko.mp3\"><\/audio><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left has-medium-font-size\">Na kraju grada, tamo gdje prestaju velike zgrade i po\u010dinju rascvjetane ba\u0161te i privatne ku\u0107e, nalazila se velika zgrada puna djece.<br>To nije bila \u0161kola. Ne, ne. To je bio dom za djecu koja na cijelom svijetu nisu imala nikoga ko bi brinuo o njima.<br>Tu je \u017eivio mali Damir. Do\u0161ao je u dom prije godinu dana nakon smrti svojih roditelja. Te\u0161ko se navikavao na dom. Roditelji su mu silno nedostajali. No\u0107u bi le\u017eao u svom krevetu i tiho plakao sje\u0107aju\u0107i se toplih maj\u010dinih ruku koje su ga u\u0161u\u0161kavale u krevet.<br>Bio je povu\u010den i tih. Naj\u010de\u0161\u0107e je sjedio na svom krevetu i \u010ditao, ili crtao. Nije imao nijednog pravog prijatelja. Djeca su bila bu\u010dna, otresita i on se nije uklapao. Izrezivao je iz novina slike dalekih krajeva i lijepio ih u svoju teku ma\u0161taju\u0107i kako putuje daleko, daleko\u2026 Jedne no\u0107i osjeti kao ga neko drma i vu\u010de.<br>\u201cHajde, di\u017ei se, \u0161ta \u010deka\u0161\u201d, za\u010du ne\u010diji glas. Sav bunovan otvori o\u010di i ugleda ri\u0111okosog ra\u0161\u010dupanog dje\u010daka kako stoji pored njegovog kreveta.<br>\u201cHajde, budi se, idemo! Ne\u0107u te \u010dekati do sutra!\u201d<br>\u201cKo si ti ? Gdje idemo?\u201d pitao je Damir.<br>\u201cHmm, da vidimo\u201d, razmi\u0161ljao je dje\u010dak razgledaju\u0107i okolo i dr\u017ee\u0107i prst na svom pjegavom nosu.<br>\u201c\u0160ta misli\u0161\u2026ovamo!\u201d uzviknu i gurnu mu pod nos njegovu najdra\u017eu sliku bijelog svjetionika sa plavim kapcima, na crnim stijenama, okru\u017eenog modrim morem.<br>\u201cJesi li ti normalan\u2026\u201d Damir ne sti\u017ee ni zavr\u0161iti re\u010denicu. Dje\u010dak ga zgrabi za ruku i oni se odjednom na\u0111o\u0161e na suncem okupanoj pla\u017ei koju je zapljuskivalo kristalno \u010disto more. Nebo je bilo vedro, bez ijednog obla\u010dka. Damir pod bosim nogama osjeti topli pijesak.<br>Promrda prstima a pijesak po\u010de da klizi i da ga \u0161kaklji po tabanima. \u010culi su se krici galebova a topli vjetar donosio je miris mora i borova.<br>\u201cGdje smo? \u201c upita Damir ali dje\u010daka nije bilo. Okrenu se i ugleda ga kako tr\u010di pla\u017eom prema snje\u017eno bijelom svjetioniku s njegove slike.<br>\u201c\u010cekaj mene!\u201c viknu Damir i potr\u010da skidaju\u0107i usput svoju pid\u017eamu.<br>\u201cJuhuuuuuuu!\u201d vikao je dje\u010dak dok je naglava\u010dke skakao sa stijene u more. Damir sko\u010di za njim.<br>\u201cAaaaaaaaaa!\u201d viknu i on i bu\u0107nu u toplo more. Izroni sav sretan. Dje\u010dak izroni pored njega a na<br>glavi mu je kao duga kosa bio busen morske trave. \u201cHa, ha, ha, ha\u2026\u201d smijao se Damir \u201devo morske sirene, ha, ha, ha \u2026<br>Po\u010de\u0161e se smijati a dje\u010dak otpliva opona\u0161ajuci morsku sirenu.<br>\u201cKako se zove\u0161?\u201d upita ga Damir.<br>\u201cSpavajko\u201d odgovori on i zaroni. Dugo ga nije bilo i Damir se upla\u0161i ali onda izroni tik uz njega nose\u0107i na glavi pravu pravcatu krunu.<br>\u201cEj, upla\u0161io si me\u201d re\u010de Damir \u201dkako si tako dugo ostao pod vodom?\u201d<br>\u201cMa\u010diji ka\u0161alj! \u017deli\u0161 li i ti?\u201d<br>\u201cNaravno, ali kako?\u201d<br>\u201cPravac obala!\u201d naredi Spavajko.<br>\u201cSad \u0107emo izvesti tajni indijanski obred nakon koga mo\u017ee\u0161 ostati pod vodom koliko \u017eeli\u0161 i disati kao riba!\u201d<br>Uhvati\u0161e se za ruke i zavrti\u0161e jako u jednu pa u drugu stranu. Zatim pljunu\u0161e triput na istok i zapad a onda zamahnu\u0161e rukama kao krilima i kriknu\u0161e kao galebovi na jug.<br>\u201cSad si spreman!\u201d<br>\u201cMogu li sad roniti kao riba?\u201d upita Damir.<br>\u201cNaravno, ovo nikad ne omane\u201d re\u010de Spavajko.<br>Utr\u010da\u0161e u more i baci\u0161e se naglava\u010dke. Zaroni\u0161e. Damir sa strahom otvori o\u010di ali ni\u0161ta mu nije smetalo.<br>Ugleda Spavajka kako mu ma\u0161e i zapliva prema njemu. Iznenada shvati da di\u0161e sasvim normalno. Ovo je super, pomisli.<br>Slijedio je Spavajka sve dublje i dublje a onda ugleda potopljeni brod.<br>Pravi pravcati gusarski brod s crnom zastavom i topovima le\u017eao je na dnu mora a na palubi se presijavala otvorena \u0161krinja s blagom.<br>\u201cVidi ovo!\u201d \u010du Spavajka kako govori dok su mjehuri\u0107i izlazili iz njegovih usta. Stavio je na glavu crni gusarski \u0161e\u0161ir a oko pojasa opasao veliki ma\u010d ukra\u0161en draguljima. Damir uze drugi ma\u010d, nakiti\u0161e se prstenjem i bisernim ogrlicama i otpliva\u0161e do kormila.<\/p>\n\n\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left has-medium-font-size\"> \u201cE, kad bi mogli otploviti\u2026\u201d re\u010de \u010de\u017enjivo Damir.<br>\u201cOtploviti? Za\u0161to ne!\u201duzviknu Spavajko.<br>\u201cPravac Karibi!\u201d vikao je Damir vitlaju\u0107i ma\u010dem, dok je Spavajko vrtio kormilo.<br>Stari brod za\u0161kripa probu\u0111en iz duga\u010dkog sna, protegnu se tako da se \u010ditav brod zaljulja a zatim po\u010de da se di\u017ee pramcem uvis dok su sa njega otpadale sitne \u0161koljkice, meduzice, korali, spu\u017evice i sva ostala morska stvorenja koja su tu \u017eivjela ve\u0107 stotinama godina.<br>Ribe po\u010de\u0161e da izlije\u0107u kroz prozore bje\u017ee\u0107i iz razbu\u0111enog broda koji se kao lansiran iz dubina prope pramcem visoko iznad talasa a zatim dok je more sapiralo sav pijesak sa palube uz pljusak izroni i ostatak broda.<br>\u201cJuhuuuuuuu.!!!!!!\u201d vri\u0161tali su dje\u010daci.<br>\u201cIdemo!!!!\u201d<br>Vjetar dunu i blistava bijela jedra se naduva\u0161e a brod kliznu naprijed sijeku\u0107i talase i ostavljaju\u0107i bijeli pjenasti trag na modroj morskoj povr\u0161ini.<br>Damir ode na pramac, uhvati se za konopac i stade na sami vrh broda. Vjetar mu je duvao u lice nose\u0107i slane kapljice, sunce je blistalo a ispred njega je bila samo morska pu\u010dina i daleki horizont koji se stapao s nebom. Spavajko je bio za kormilom. Njegova ri\u0111a kosa, razbaru\u0161ena od vjetra blistala je plamenim sjajem obasjana suncem a lice prekriveno sitnim pjegicama zra\u010dilo je sre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left has-medium-font-size\">Damir zatvori o\u010di. U\u017eivao je. Kroz glavu mu proleti dom, djeca koja mu se rugaju, sve mu se u\u010dini tako daleko i neva\u017eno.<br>\u201cKad bi me samo mama i tata mogli vidjeti!\u201d doviknu Spavajku .<br>Tuga preplavi njegovo srce i on ponovo osjeti onaj stra\u0161ni bol. Odjednom tamni oblaci prekri\u0161e nebo a munja sijevnu i udari pravo u glavni jarbol koji uz tresak pu\u010de na pola. Vjetar je urlao a gusti, crni,oblaci kome\u0161ali su se uz zaglu\u0161uju\u0107e udare groma.<br>Damir se jedva dr\u017eao da ne padne u more koje se tamno i crno talasalo i uzdizalo ispred njih kao veliki zid .<br>\u201cSpavajko!Spavajko!\u201c vikao je Damir poku\u0161avaju\u0107i da do\u0111e do njega.<br>\u201c\u0160ta se de\u0161ava? Spavajko!\u201d<br>Ugleda ga kako skvr\u010den sjedi u jednom \u0107o\u0161ku zabiv\u0161i glavu me\u0111u koljena.<br>\u201cSpavajko! \u0160ta je bilo?\u201d upita Damir.<br>\u201cJa nikad nisam imao roditelje\u201c, tu\u017eno re\u010de Spavajko a ki\u0161a se proli iznad njih kao da je neko izlio kantu vode. Nastade pravi potop.<br>\u201cJa nikad nisam imao nikoga\u201d, re\u010de Spavajko.<br>Damir \u010du\u010dnu kraj njega i zagrli ga. \u201cSad ima\u0161 mene\u201d, re\u010de mu tiho.<br>Spavajko ga pogleda sa nadom u o\u010dima, obrisa uplakano lice i nasmije\u0161i se. Oblaci nestado\u0161e kao rukom odneseni, sunce ponovo zasja blistavo i toplo a more zasvjetluca lagano se talasaju\u0107i pod toplim povjetarcem.<br>\u201cDosta prenemaganja!\u201d uzviknu Spavajko i glasno ispuha nos.<br>\u201cPravac obala! Vrijeme je za ru\u010dak!\u201d<br>Otplovi\u0161e nazad i vrati\u0161e brod na isto mjesto, neka odmara naredih stotinjak godina a ribice jedva do\u010deka\u0161e njihov povratak i ponovo se useli\u0161e u sve skrivene kutke na brodu.Vrati\u0161e u \u0161krinju sve, jer je to bilo ukleto gusarsko blago i izroni\u0161e na povr\u0161inu.<br>\u201cAuuu \u0161to sam gladan!\u201d re\u010de Spavajko.<br>\u201cUlovi\u0107emo neku ribu\u201d re\u010de Damir.<br>\u201cNaravno, riba!\u201d I u tom trenutku jato riba po\u010de da iska\u010de oko njih.<br>\u201cHvataj, hvataj!\u201d vikao je Spavajko \u0161ire\u0107i i ruke i usta. Damir po\u010de mahati rukama i uhvati dvije ribe.<br>\u010cu Spavajka kako mumlja i ugleda ga kako dr\u017ei ribe dok mu se jedna koprcala u ustima.<br>Skupi\u0161e malo granja. Spavajko kresnu kamen o kamen i vatra se zapali. Nabodo\u0161e ribe na gran\u010dice i ispeko\u0161e ih.<br>\u201cOvo je najbolja riba koju sam jeo u \u017eivotu!\u201d re\u010de Damir.<br>\u201cA da proba\u0161 onu iz Sjevernih mora mmmm\u2026\u201d<br>\u201cZar si i tamo bio?\u201d<br>\u201cNema gdje nisam bio. Mo\u017eda i tebe povedem sljede\u0107i put.\u201d<br>\u201cTo bi bilo super!\u201d uskliknu Damir. Spavajko zarovi rukom u pijesak i izvu\u010de divnu sedefastu \u0161koljku. Odvoji poklopac i dade Damiru a drugu polovinu zadr\u017ea sebi.<br>\u201cUspomena na dana\u0161nji dan!\u201d re\u010de veselo Spavajko.<br>Kad su se najeli lego\u0161e na topli bijeli pijesak. Sunce je polako zalazilo. Svjetionik je blistao pozla\u0107en zadnjim zrakama sunca, okru\u017een tamnim stijenama i svjetlucavim modrim morem.<br>Dje\u010daci su le\u017eali na le\u0111ima i gledali kako se visoko na nebu pojavljuju prve zvijezde.<br>\u201cOvo je najljep\u0161i dan u mom \u017eivotu\u201d re\u010de Damir.\u201c<br>\u201cDa, ali sad moramo nazad\u201d re\u010de Spavajko.<br>\u201cHo\u0107u li te ikad vi\u0161e vidjeti?\u201d upita Damir.<br>\u201cNaravno!\u201d nasmija se Spavajko \u201ckakvo glupo pitanje, pa ti si moj drug!\u201d<br>Uhvati ga za ruku i trenutak kasnije Damir otvori o\u010di u svom krevetu.<br>\u201cOvo je bio samo san\u201d tu\u017eno pomisli, a onda osjeti ne\u0161to tvrdo ispod jastuka.<br>Gurnu ruku i izvu\u010de prekrasnu sedefastu \u0161koljku. Zatvori o\u010di i za\u010du \u0161um talasa koji udaraju o obalu, ugleda bijeli svjetionik okru\u017een beskrajnim plavetnilom. \u010cvrsto je stisnu uza se a \u0161iroki osmjeh ozari mu lice.<br>Na drugom kraju svijeta, u maloj kolibici sklepanoj od kartona i lima, na obronku brda iznad velikog uzavrelog grada, u razapetoj mre\u017ei, o\u010di otvori mali ri\u0111okosi dje\u010dak.<br>\u201cHajde, di\u017ei se!\u201d za\u010du grubi glas izvana. \u201cVrijeme je za posao!\u201d<br>Protrlja o\u010di, uze pribor za pranje stakala na kolima i gurnu ruku u d\u017eep ne bi li na\u0161ao neku mrvicu hljeba. Napipa ne\u0161to i izvu\u010de polovinu svjetlucave sedefaste \u0161koljke.<br>Zagleda se u nju a njegovo pjegavo lice zablista.<br>\u201cSre\u0161\u0107emo se opet\u201d, tiho re\u010de, odgurnu karton na vratima i iza\u0111e u blje\u0161tavi,vreli dan.<\/p>\n <img src='https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/plugins\/dp-post-views\/images\/eyes.png' class='dppv_eyes' width='100' height='100'> 731","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na kraju grada, tamo gdje prestaju velike zgrade i po\u010dinju rascvjetane ba\u0161te i privatne ku\u0107e,nalazila se velika zgrada puna djece.<br \/>\nTo nije bila \u0161kola. Ne, ne. To je bio dom za djecu koja na cijelom svijetu nisu imala nikoga ko bi brinuo o njima. Tu je \u017eivio mali Damir. Do\u0161ao je u dom prije godinu dana nakon smrti svojih roditelja.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1449,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"saved_in_kubio":false,"footnotes":""},"categories":[17,32],"tags":[45,36],"class_list":["post-1448","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pripovjetka-prica","category-tatjana-andrejevic","tag-audio","tag-prica-za-laku-noc"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1448","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1448"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1448\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1474,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1448\/revisions\/1474"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1449"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1448"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1448"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1448"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}