{"id":1478,"date":"2023-03-30T19:51:53","date_gmt":"2023-03-30T18:51:53","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1478"},"modified":"2023-04-12T16:00:38","modified_gmt":"2023-04-12T15:00:38","slug":"prica-o-zmaju-jedincu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1478","title":{"rendered":"Pri\u010da o zmaju jedincu"},"content":{"rendered":"\n<pre class=\"wp-block-code\"><code>                                 <\/code><\/pre>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-audio\"><audio controls src=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/AV_zmaj_jedinac.mp3\"><\/audio><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size wp-block-paragraph\">Zamislite sada jedan dvorac na vrhu stijene. Na najve\u0107em prozoru vidi se velika glava mame zmaja. Njen bri\u017eni pogled uperen je u pravcu najvi\u0161e kule odakle se \u010duje udaranje neke loptice o zidove zbog \u010dega crepovi na kuli veselo poskakuju kao da su \u017eabice. U kuli \u017eivi zmaj jedinac.<br>Svake ve\u010deri mama zmaj i njen voljeni sin vode sli\u010dan razgovor.<br>-Jesi li oprao noge zlato? &#8211; dovikuje mama.<br>-Nisam, odbrusi on, ali sasvim tiho. Zmajevi ne peru noge.<br>-\u0160ta ka\u017ee\u0161, sre\u0107o moja, ne\u0161to te ne \u010dujem dobro. Jesi li?<br>-Oprao sam noge mama, oprao! -zaori se iz kule.<br>-Budi pristojan, pile moje. -tepa mu mama dok se zmaj rogu\u0161i od muke.<br>-Laku no\u0107, zlato mamino!<br>-Laku no\u0107 mama! -odgovara glas iz kule.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"960\" height=\"919\" src=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/22538059_10214730911485841_178210889_n.jpg\" alt=\"Zmaj jedinac\" class=\"wp-image-1479\" srcset=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/22538059_10214730911485841_178210889_n.jpg 960w, https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/22538059_10214730911485841_178210889_n-300x287.jpg 300w, https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/22538059_10214730911485841_178210889_n-768x735.jpg 768w\" sizes=\"(max-width: 960px) 100vw, 960px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size wp-block-paragraph\"><br>I tako se nad zamkom spu\u0161ta jo\u0161 jedna no\u0107. Mama zmaj zaspi \u010dim spusti glavu na jastuk.<br>Ali, ove ve\u010deri, umjesto da krene na spavanje, mladi zmaj se iskrao iz svoje sobe na vrhu kule i sjeo na visoki zid koji je \u010duvao zamak.<br>-Silazi s tog zida -opomijala ga je mama danju -mogao bi pasti<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size wp-block-paragraph\"> Mama zmaj mnogo je voljela svog sina i stalno se brinula da mu se ne dogodi ne\u0161to.<br>Sad je mama spavala i on je na miru mogao mahati krilima, bacati kamen\u010di\u0107e i pla\u0161iti usnule ptice.<br>-Ja sam jedan zmaj a mama me zove pile moje.- jadikovao je samome sebi .<br>-Ima li pile ovako veliku glavu i stra\u0161ni rep, krila kojima se mogu pokriti dvije livade? Moja mama ne vidi koliko sam ja porastao. Ona samo vidi kad ja ostavim prljave \u010darape ispod kreveta i po pola sata opominje me kako trebam oprati u\u0161i. Uh!<br>-Hu! Hu! Uzvratila je sova s vrha kule i prekinula zmaja u glasnom razmi\u0161ljanju.<br>-Lako je tebi sovo.- nastavio je svoju \u017ealopojku mladi zmaj. -Tebi ne govore stalno uradi ovo, uradi ono.<br>U \u0161umi pored zamka za\u010dulo se neko krckanje. Po\u010deli su se kotrljati kamen\u010di\u0107i, sova je glasno huknula a neka jeka joj je uzvratila iz daljine. Zmaj je \u0161mugnuo u svoju sobu i zatvorio vrata. Navukao je svoje crvene \u010darape za spavanje i pokrio se velikim prekriva\u010dem koji je, s mnogo ljubavi, sa\u0161ila njegova tetka.<br>Cijeli je zamak utonuo u no\u0107nu ti\u0161inu. Mi\u0161evi su sanjali velike sireve, golubovi ukusna zrna, mama zmaj u snu se igrala sa svojom bebom, mladi zmaj sanjao je kako mu se dive nakon bitke u kojoj je pobijedio zmajolovca i uni\u0161tio mu ma\u010d i \u0161tit.<br>I tako su sanjali sve do jutra kada se na velikim vratima za\u010dulo glasno kucanje.<br>-Ustajte, spavalice!- zaorilo se umjesto pozdrava. Zmaj je sko\u010dio iz kreveta i pojurio iz kule u svojim crvenim \u010darapama. U zamak je stigla njegova tetka Vatrolina.<br>-Ljubi ga tetka, kako mi je samo porastao!- grlila je tetka zmaj svog ne\u0107aka.<br>Mama zmaj se mu\u010dila oko sestrine velike torbe s darovima koja se jedva mogla ugurati kroz vrata .<br>-Trebala bi zamijeniti ta vrata \u017darolina (tako se zvala mama zmaj), govorila je Vatrolina pozdravljaju\u0107i se sa svojom sestrom.<br>-Ili bi ti trebala dolaziti s manjim torbama.- odgovarala je \u017darolina.<br>Njih su dvije uvijek razgovarale tako. Kada bi ih slu\u0161ao neko nepoznat, pomislio bi da se stalno prepiru oko bezna\u010dajnih sitnica. Zmaj jedinac je \u0161mugnuo u svoju kulu kako bi skinuo \u010darape a tetka Vatrolina se udobno smjestila pored velikog ognji\u0161ta u najve\u0107oj dvorani zamka. Mama zmaj joj je kuhala \u010daj dok je umorna go\u0161\u0107a protezala noge i krila, stresaju\u0107i pra\u0161inu od dugog puta.<br>-Jesi li gladna?- pitala je \u017darolina sestru.<br>-Mogla bih malo sogan-dolme.- odgovarala je Vatrolina sestri, sr\u010du\u0107i glasno \u010daj.<br>Vatrolina je imala zdrav, zmajski apetit. Omiljeno jelo joj je bila zmajska sogan-dolma. Dok je bila mlada i i\u0161la u zmajsku \u0161kolu, putovala je \u010desto u krajeve u kojima se ovo jelo pripremalo na poseban na\u010din.<br>Ogromne glavice luka od kojih se jelo pripremalo rasle su na samo jednom mjestu u cijelom kraljevstvu. Lukovice su se kuhale u d\u017einovskom loncu dok su stanovnici kraljevstva plakali satima. Onda se mije\u0161ala ri\u017ea i meso masla\u010dka koje se moglo nabaviti samo u specijaliziranim mesnicama. Tom su se smjesom punile skuhane lukovice.<br>-\u017dao mi je, draga moja.- odgovarala joj je sestra. Ti kao da ne \u010dita\u0161 novosti iz Zemlje. Jedino polje na kome raste zmajski luk prisvojio je stra\u0161ni Ognjoslav. Cijena za taj luk je postala previsoka. Ognjoslav postavlja zadatke i ako ih ne izvr\u0161i\u0161 mora\u0161 godinama okopavati i plijeviti luk.<br>Ognjoslav je bio nastariji i najstra\u0161niji zmaj u kraljevstvu. Vatrolina je zaprepa\u0161teno pogledala svoju sestru.<br>-Zna\u010di, nema vi\u0161e sogan-dolme!?<br>-Nema.- odgovorila je sestra. &#8211; Smislit \u0107emo ve\u0107 neko sli\u010dno jelo.<br>Zanesene razgovorom sestre nisu ni primijetile mladog zmaja koji se pojavio na vratima i pa\u017eljivo slu\u0161ao o \u010demu govore. Jedna mala svjetiljka zasvijetlila je u njegovim mislima.<br>Sinula mu je ideja kako da usre\u0107i svoju tetku a u isto vrijeme poka\u017ee mami kako vi\u0161e nije mali. Dok su njih dvije razgovarale on se iskrao iz zamka i poletio u pravcu farme stra\u0161nog Ognjoslava. Na toj farmi mogle su se na\u0107i najneobi\u010dnije biljke iz cijeloga svijeta. \u0160e\u0107erne lubenice veli\u010dine osrednjeg \u010damca, dostojanstveno su se usidrile u dnu polja. Sredina je bila rezervirana za martovsko gro\u017e\u0111e od koga se pravio posebni sok za stra\u0161ljive zmajeve. Bijela mrkva, biberasti per\u0161un i troglavi kupus rasli su na samom rubu farme. Negdje pri vrhu, iz zemlje su virile nevjerovatno velike glavice zmajskog luka.<br>Mladi zmaj se \u010dudom \u010dudio svemu \u0161to se na farmi moglo vidjeti. A onda, sasvim neo\u010dekivano, iz obli\u017enjeg \u0161umarka se pojavila neka prilika i po\u010dela pjevati.<br>-U\u017easno. &#8211; pomislio je zmaj u sebi.<br>Pjesma je doista zvu\u010dala kao \u0161kripa gvozdene kapije koja se otvara samo jedan put godi\u0161nje.<br>Iz ku\u0107e na vrhu brda za\u010duo se glas starog Ognjoslava:<br>-Opet pjeva\u0161, k\u0107eri moja! Kakav divan glas ima\u0161.<br>-Njen bi glas mogao poslu\u017eiti kao sredstvo za mu\u010denje.- pomislio je zmaj.<br>Na njegovu nesre\u0107u, mislohvatice-biljke koje su \u010ditale misli, po\u010dele su kucati kao alarm i cijelim poljem po\u010deo je ozvanjati zvuk: tik-tak, tik-tik-tak,tak, pa sve br\u017ee I br\u017ee.<br>Ognjoslav je izletio iz ku\u0107e i ra\u0161irio ogromna krila a njegova raspjevana k\u0107er je upla\u0161eno za\u0161utjela. Zmaj je bio otkriven jer su se mislohvatice pona\u0161ale kao prave izdajice. Morao je iza\u0107i pred bijesnog, starog zmaja.<br>-\u0160to tra\u017ei\u0161 ovdje?- pitao je ovaj strogo.<br>-Trebam luk za sogan-dolmu. Moja tetka mnogo voli ovo jelo.- mucao je mladi zmaj.<br>-Luk, tetka, pih! Kakav si ti to zmaj? Krije\u0161 se u grmlju?! Jesu li ti rekli kako se pla\u0107a luk s moje farme?<br>-\u010cuo sam pone\u0161to.- zamuckivao je zmaj.<br>-Pone\u0161to! Pone\u0161to! Kada si se ve\u0107 drznuo do\u0107i treba\u0161 \u010duti sve. Ako \u017eeli\u0161 luk, mora\u0161 izvr\u0161iti zadatak koji ti postavim. Ako to ne obavi\u0161, godinu dana \u0107e\u0161 plijevititi povr\u0107e na mojoj farmi i trpjeti mislohvatice.<br>-Zmajolina, donesi knjigu! -rekao je Ognjoslav svojoj k\u0107eri .<br>Dok bi trepnuo okom, Zmajolina je odletjela i donijela neku veliku knjigu zagonetki.<br>-Koliko luka treba\u0161? Od toga ovisi te\u017eina zadatka?<br>-Pa, koliko je potrebno za jedan \u010destit ru\u010dak. &#8211; odgovarao je zmaj kolutaju\u0107i o\u010dima.<br>Zmajolina se nasmijala a otac ju je strogo pogledao.<br>-Dakle, evo.- govorio je listaju\u0107i. Ka\u017ei ti meni \u0161to je uvijek mlado? Dobro pazi jer ima\u0161 pravo na samo jedan odgovor.<br>Zmaj se zamislio. Sve \u0161to se rodi jednom odraste.<br>-Tako ne\u0161to ne postoji.- izletjelo mu je i onda se, prekasno, sjetio da je potro\u0161io svoj odgovor.<br>Zmajolina je \u017ealosno odmahnula glavom a Ognjoslav se gromko nasmijao.<br>-Valjda ti je jasno da si upravo zaradio novi posao.<br>U zraku se stvorio ugovor na kome je Ognjoslav urezao znak.<br>-Vidimo se sutra u ranu zoru. Pazi da ne zakasni\u0161!<br>Kada su mama i tetka saznale za sve \u0161to se dogodilo, dvorac je po\u010deo sijevati od vatrenih govora kojima su se nadvikivale. Zmaj je pokajni\u010dki sjedio. Nije bilo pomo\u0107i. Morao je na posao. Ve\u0107 idu\u0107eg jutra mama ga je probudila u samu zoru, skuhala mu \u010daj i ispekla pala\u010dinke.<br>I tako je zmaj po\u010deo raditi na farmi. Polako je upoznao narav svake biljke. Mislohvatice su se navikle na njega i nisu ga suvi\u0161e gnjavile. Ponekad mu je Zmajolina pomagala u poslu.<br>Svake ve\u010deri se vra\u0107ao svojoj ku\u0107i gdje je mama kuhala ukusna jela za svog sina i bri\u017eno ga pitala:<br>-Jesi li se umorio sine? Za\u0161to si mi tako ozbiljan? Gnjavi li te stari Ognjoslav? Samo reci pa \u0107e mu mama pokazati kako se bere zmajsko gro\u017e\u0111e!<br>-Dobro sam mama, odgovarao je umorni zmaj. Jedva je \u010dekao da se domogne svog kreveta.<br>Pro\u0161ao je tako mjesec, pa drugi, a zmaj se sve vi\u0161e radovao svome poslu. Ono \u0161to nikome ne bi priznao ni u snu, bila je istina da se Zmajolini radovao najvi\u0161e.<br>Ona je bila \u0161a\u0161ava kako samo jedna zmajica mo\u017ee biti. Kada bi posao oko biljaka bio gotov, njih dvoje su se igrali zmajskih igara u kojima se mnogo letjelo, skakalo i zami\u0161ljalo. Zmajolina je bila brza i spretna. \u010cak mu ni njezino pjevanje vi\u0161e nije bilo tako grozno.<br>Godina je pro\u0161la mnogo br\u017ee nego \u0161to je zmaj o\u010dekivao. Svanuo je posljednji dan i zmaj se s nekom tugom zaputio na farmu. Mama \u017darolina je cijelo jutro pjevala u kuhinji narodnu, zmajsku pjesmu \u201cSlobodo -slobodice\u201d .<br>Stari Ognjoslav \u010dekao je ispred svoje ku\u0107e i prijateljski mahao krilima.<br>-Sada znam odgovor.- rekao je mladi zmaj. Ja \u0107u mojoj mami uvijek ostati mlad i djetinjast. Tako je to sa svom djecom na svijetu. Nikada ne stare u o\u010dima svojih roditelja.<br>Ognjoslav je kimnuo glavom.<br>-Dobro si obavio svoj posao. Mo\u017ee\u0161 uzeti luka koliko \u017eeli\u0161.<br>Zmajolina se tu\u017eno pokazala na prozoru. Zmaj i Zmajolina su se pogledali a<br>mislohvatice su po\u010dele tik-takati. Tiho pa sve glasnije, dok cijelo polje nije zvonilo.<br>Pro\u0161lo je od tada mnogo vremena. Mladi zmaj je zavr\u0161io zmajski fakultet i dobio posao u Ministarstvu zmajske poljoprivrede. Stari Ognjoslav pristao je da mu da Zmajolinu za \u017eenu i njhovoj sre\u0107i nije bilo kraja.<br>Tetka Vatrolina do mile je volje mogla u\u017eivati u ukusnim sogan-dolmama .<br>Svi su bili sretni, zadovoljni i dobre volje a mama \u017darolina treptala je od ponosa kad god bi joj pogled pao na njenog velikog, sna\u017enog i pametnog sina.<\/p>\n <img src='https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/plugins\/dp-post-views\/images\/eyes.png' class='dppv_eyes' width='100' height='100'> 999","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zamislite sada jedan dvorac na vrhu stijene. Na najve\u0107em prozoru vidi se velika glava mame zmajice. Njen bri\u017eni pogled uperen je u pravcu najvi\u0161e kule odakle se \u010duje udaranje neke loptice o zidove zbog \u010dega crijepovi na kuli veselo poskakuju kao da su \u017eabice. U kuli \u017eivi zmaj jedinac.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1479,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"saved_in_kubio":false,"footnotes":""},"categories":[20,31,17],"tags":[45,36],"class_list":["post-1478","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bajka","category-jagoda-ilicic","category-pripovjetka-prica","tag-audio","tag-prica-za-laku-noc"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1478"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1478\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1671,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1478\/revisions\/1671"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}