{"id":1672,"date":"2023-04-12T16:38:16","date_gmt":"2023-04-12T15:38:16","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1672"},"modified":"2023-04-12T17:01:58","modified_gmt":"2023-04-12T16:01:58","slug":"slamko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1672","title":{"rendered":"Slamko"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-audio\"><audio controls src=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/AV_slamko.mp3\"><\/audio><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size\">Slamko je otvorio o\u010di ta\u010dno u trenutku kad mu je seljak spustio \u0161e\u0161ir na glavu. Naravno, seljak to nije primjetio ali je vrana, koja je \u010du\u010dala na obli\u017enjem drvetu i pa\u017eljivo posmatrala \u0161ta seljak radi, u tom trenu prhnula upla\u0161ena s drveta i nestala u \u0161umi. Slamko je o\u0161tro pogledao u tom pravcu ali ona je ve\u0107 nestala s vidika.<br>&#8220;Eto, gotovo!&#8221; zadovoljno promrmlja seljak trljaju\u0107i ruke i gledaju\u0107i u Slamka.<br>&#8220;Ti si najbolje stra\u0161ilo koje sam ikad napravio i ima da rastjeruje\u0161 ove \u0161teto\u010dine koje mi pojedo\u0161e \u017eito! Prokletinje jedne! Sve bi pojeli!&#8221; razgnjevi se odjednom seljak i gun\u0111aju\u0107i i ma\u0161u\u0107i rukama ode niz polje. Slamko ozbiljno pogleda za njim.<br>&#8220;\u010cuvati \u017eito! \u010cuvati \u017eito!&#8221; ponovi u sebi, &#8220;\u010duvati \u017eito! \u010cuvati \u017eito!&#8221; Ponavljao je to neprestano pla\u0161e\u0107i se da ne zaboravi svoj zadatak, ipak je u njegovoj glavi bila samo prazna slama.<br>&#8220;\u010cuvati \u017eito!&#8221; opet ponovi Slamko i strogo pogleda oko sebe. Nikog na vidiku. Stojao je sam u polju zlatnog zrelog \u017eita \u010dije su se stabljike savijale od te\u017eine zrnevlja. Nebo je blistalo plavo, bez obla\u010dka, lagani vjetri\u0107 treperio u granama drve\u0107a po obodu polja a nje\u017ene latice jarko crvenog maka, rasijanog izme\u0111u \u017eita, poigravale su se i presijavale na suncu. Bio je to savr\u0161en ljetni dan ali Slamko ni\u0161ta od toga nije primje\u0107ivao. Bio je potpuno usredsre\u0111en na svoj zadatak: Sa\u010duvati \u017eito od \u0161teto\u010dina! Ptice su sakrivene u gustim kro\u0161njama drve\u0107a pa\u017eljivo posmatrale tog \u010dudnog stvora. Izgledao je ba\u0161 poput seljaka: crni kaput, sme\u0111e vre\u0107aste hla\u010de, krupne o\u010di koje su \u0161arale lijevo desno, velika crvena usta i izobli\u010deni, crni, \u0161e\u0161ir nabijen na glavu. Stra\u0161no. Niko se nije usu\u0111ivao pri\u0107i bli\u017ee. Dani su prolazili a ptice su se dr\u017eale na odstojanju. Slamko je bio veoma zadovoljan i ponosan. Izvr\u0161avao je dobro svoj zadatak i \u010duvao polje. Kona\u010dno, jedna mlada vrana, glupa ili hrabra, odlu\u010di poku\u0161ati i poleti preko polja. Slamko je odmah spazi i zamaha svojim duga\u010dkim rukama vi\u010du\u0107i glasno. Vrana se upla\u0161i i pobje\u017ee u \u0161umu. Pti\u010dice su \u0107u\u0107orile u \u017ebunju, ako je vrana pobjegla one ne trebaju ni poku\u0161avati. Svi su pri\u010dali o njemu. Nikad ne\u0161to tako stra\u0161no nisu vidjeli. \u017dito, zlatno i podatno, prepuno zrnevlja bilo im je nadohvat ruke ali mogli su ga samo gledati. Slamko je bio zadovoljan, izvr\u0161avao je svoj zadatak savr\u0161eno ali ne\u0161to mu je nedostajalo. Nije znao \u0161ta ta\u010dno ali osje\u0107ao je prazninu u sebi. Bio je sam, potpuno sam, danima i no\u0107ima u tom prostranom polju. Mo\u017eda \u2026 kad bi progovorio s nekim, ali brzo je odbacio takvu pomisao, njegov zadatak je bio jasan, nikakvo brbljanje nije dolazilo u obzir.<br>Jednog dana, dok su se tmurni oblaci valjali nebom a vru\u0107 te\u017eak vazduh pritiskao zemlju, Slamko za\u010du neki slaba\u0161an cijuk. O\u0161tro pogleda okolo. Ni\u0161ta. Za\u010du ga opet, sad glasnije, ta\u010dno ispod svojih nogu. Pogleda dole i ugleda malog mi\u0161i\u0107a kako ciju\u010de.<br>&#8220;Hej ti!&#8221; strogo mu se obrati Slamko, &#8220;\u0161ta radi\u0161 ovdje? Bri\u0161i iz mog polja!&#8221;<br>Mi\u0161i\u0107 ga upla\u0161eno pogleda.<br>&#8220;Vrlo rado bih oti\u0161ao ali sam izgubio mamu\u2026.&#8221;, jedva procijedi i tu\u017eno zacijuka, &#8220;ne znam gdje da idem\u2026&#8221;<br>&#8220;To nije moj problem. Bri\u0161i!&#8221;<br>&#8220;Mama! Mama!&#8221; zacijuka opet mi\u0161i\u0107 ali odgovora nije bilo. Neka \u010dudna ti\u0161ina legla je na polje. \u010cak su i ptice utihnule.<br>U tom trenutku munja presje\u010de tamno nebo obasjavaju\u0107i ga ljubi\u010dastim sjajem, grom zatrese \u010ditavu dolinu a ki\u0161a se prosu kao iz kabla. Mi\u0161 upla\u0161en jako zacijuka.<br>&#8220;Brzo, popni se u moj d\u017eep!&#8221; viknu Slamko iznenada nadja\u010davaju\u0107i ki\u0161u i vjetar koji je urlao. Mi\u0161i\u0107 se brzo uzvera uz njega i uvu\u010de se u unutra\u0161nji d\u017eep kaputa vrte\u0107i se od straha. Slamko se prome\u0161kolji.<br>&#8220;Prestani skakati!&#8221; doviknu mi\u0161u,&#8221; \u0161kaklji me!&#8221;<br>&#8220;Izvini&#8221; re\u010de mi\u0161i\u0107 i \u0161\u0107u\u0107uri se u d\u017eepu.<br>Ki\u0161a je plju\u0161tala no\u0161ena jakim vjetrom. Slamko je jednom rukom pridr\u017eavao \u0161e\u0161ir a drugom kaput saginju\u0107i glavu i ljuljaju\u0107i se na vjetru. \u010cinilo se da \u0107e ga oluja svakog trena i\u0161\u010dupati i odnijeti uvis. Grmilo je i tutnjalo ali kao sve ljetne oluje, brzo je pro\u0161lo. Nebo se razvedri i ukaza se opet sunce.<br>&#8220;Mali, mo\u017ee\u0161 iza\u0107i! Gotovo je!&#8221; pozva Slamko mi\u0161i\u0107a. On oprezno promoli nju\u0161kicu iz d\u017eepa a onda se brzo uzvera na Slamkovo rame.<br>&#8220;Uh, \u0161to je bilo stra\u0161no!&#8221; re\u010de mi\u0161i\u0107,&#8221; jesi li se i ti upla\u0161io?&#8221;<br>Slamko ga pogleda. Nije mu bilo jasno za\u0161to mu je uop\u0161te pomogao a sad jo\u0161 treba i pri\u010dati s njim. Odjednom progovori iznenadiv\u0161i sam sebe.<br>&#8220;Pa, bilo je prili\u010dno bu\u010dno.&#8221;<br>&#8220;\u0160ta bu\u010dno? Mislio sam da \u0107u se upi\u0161kiti od straha&#8221;, re\u010de mi\u0161i\u0107.<br>&#8220;Samo ne u mom d\u017eepu&#8221;, na\u0161ali se Slamko i obojica se po\u010de\u0161e smijati.<br>&#8220;Ja sam Zoban&#8221;, re\u010de mi\u0161i\u0107, &#8220;a ti?&#8221;<br>&#8220;Slamko.&#8221;<br>&#8220;Hvala ti Slamko. Spasio si me a sad sam gladan i nema mame\u2026&#8221; Zoban se ponovo rastu\u017ei.<br>Slamko je \u0107utao. \u0160ta da radi? Mora \u010duvati \u017eito a Zoban je gladan. Kako to rije\u0161iti. Onda se sjeti.<br>&#8220;U mojoj slami ima zrnevlja, slobodno se poslu\u017ei&#8221;, re\u010de mi\u0161i\u0107u koji cijuknu od sre\u0107e.<br>&#8220;Svi ka\u017eu kako si ti stra\u0161an a ustvari si dobar&#8221;, re\u010de Zoban i zagrize zrno koje je virilo ispod kragne kaputa. Slamko ne sti\u017ee ni\u0161ta re\u0107i jer ba\u0161 tad za\u010du\u0161e dozivanje: &#8220;Zobane! Zobane!&#8221;<br>&#8220;To je moja mama!&#8221; uzviknu Zoban i sjuri se niz Slamka.<br>&#8220;Ovdje sam! Ovdje sam!&#8221; vikao je iz sveg glasa.<br>Mama mi\u0161ica dotr\u010da sva izbezumljena.<br>&#8220;Svugdje sam te tra\u017eila! Jesi li dobro?&#8221; zabrinuto ga je gledala a onda ustuknu upla\u0161eno gledaju\u0107i u Slamka i shvativ\u0161i gdje se nalaze.<br>&#8220;\u0160ta to radi\u0161?&#8221; pro\u0161aputa, &#8220;zna\u0161 li ti ko je on?&#8221;<br>&#8220;On je moj drug&#8221;, re\u010de Zoban veselo,&#8221; zar ne?&#8221; upitno pogleda Slamka .<br>&#8220;Naravno!&#8221; re\u010de Slamko i mahnu mi\u0161i\u0107u koji s mamom nestade u \u017eitu. Slamko je gledao za njima a neki \u010dudan osje\u0107aj topline preplavi ga odjedanput. Po\u017eeli da mo\u017ee jo\u0161 pri\u010dati s mi\u0161i\u0107em koji je bio tako zabavan, ali on je ve\u0107 bio daleko. Tuga ga obuze i tek tada shvati koliko ja zaista usamljen.<br>&#8220;Mo\u017eda \u0107e se nekad vratiti&#8221;, pomisli oboriv\u0161i glavu.<br>Glas o tome kako je Slamko spasio Zobana putovao je poljem. Grupice su se sastajale i prepri\u010davale taj \u010dudni doga\u0111aj a svi su u nevjerici odmahivali glavom. Kona\u010dno, par dana kasnije, jedan crvenda\u0107 se odva\u017ei i doleti do Slamka.<br>&#8220;Zdravo!&#8221; re\u010de, dok je oblijetao oko njegove glave na sigurnoj udaljenosti pla\u0161e\u0107i se njegovih duga\u010dkih ruku. Slamko se iznenadi ali i obradova. Tih par dana proveo je razmi\u0161ljaju\u0107i. Da nije bilo mi\u0161i\u0107a nikad ne bi saznao kako je lijepo imati nekoga s kim \u0107e\u0161 pri\u010dati i smijati se.<br>&#8220;Zdravo!&#8221; oklijevaju\u0107i odgovori Slamko.<br>&#8220;Ti si spasio Zobana?&#8221; zacvrkuta crvenda\u0107.<br>&#8220;Ti ga poznaje\u0161! Kako je?&#8221; upita Slamko uzbu\u0111eno.<br>&#8220;Dobro je, dobro&#8221;, odgovori crvenda\u0107 i dalje lepr\u0161aju\u0107i oko njegove glave.<br>&#8220;Daj, sleti molim te, zavrtoglava\u0107e mi se od tvog oblijetanja&#8221;, re\u010de Slamko.<br>&#8220;Oh, hvala ti&#8221;, odahnu crvenda\u0107. &#8220;Ve\u0107 sam se umorio&#8221; i sleti na vrh \u0161e\u0161ira.<br>&#8220;Hej, pa ne vidim te!&#8221; doviknu mu Slamko.<br>&#8220;Izvini, navika.&#8221; Premjesti se na njegovo rame. &#8220;Pa, nisi ti tako stra\u0161an.&#8221;<br>&#8220;Izgleda da nisam. Dok Zoban nije do\u0161ao nisam ni znao da volim dru\u0161tvo. Nikad ga nisam ni imao. Morao sam \u010duvati \u017eito. Zato sam ovdje.&#8221;<br>&#8220;To je ta\u010dno&#8221;, re\u010de crvenda\u0107 zami\u0161ljeno.&#8221;Zna\u0161 \u0161ta? Imam predlog! Ti nas vi\u0161e ne\u0107e\u0161 pla\u0161iti, mo\u0107i \u0107emo se dru\u017eiti, a mi ne\u0107emo pretjerivati zobaju\u0107i \u017eito, \u0161ta ka\u017ee\u0161?&#8221;<br>Slamko se zamisli. Da li bi tako izdao svoj zadatak? Kako mo\u017ee biti siguran da oni ne\u0107e pojesti sve pa \u0107e seljak onda okriviti njega. A opet\u2026\u017eelio je dru\u0161tvo\u2026bilo je tako lijepo pri\u010dati s nekim. Moram im vjerovati, pomisli Slamko, jer i oni \u0107e vjerovati meni, bez garancije.<br>&#8220;Sla\u017eem se!&#8221; veselo re\u010de Slamko .<br>Od tog dana svi stanovnici polja redovno su obilazili Slamka. Upoznao je sve pti\u010dice, porodicu jarebica, mi\u0161i\u0107e, puhove i razne druge stanovnike za koje nije znao ni da postoje. \u017dito je ubrzo bilo poko\u0161eno i na zemlji je ostalo mnogo sjemenki koje su sad svi mogli skupljati slobodno. Slamko je bio presretan. Imao je prijatelje. Ponekad bi se \u010ditavo jato pti\u010dica naredalo po njemu pa se \u010dinilo kao da \u0107e i on poletjeti svakog trenutka.<br>Ljeto je brzo pro\u0161lo i hladni jesenji dani bili su na pragu. Ki\u0161a je lila danima i potoci su brzo nadolazili sve dok se u jednom trenutku mutna blatnjava voda nije izlila i preplavila polje. Mi\u0161i\u0107i su bje\u017eali na sve strane poku\u0161avaju\u0107i se spasiti.<br>&#8220;Do\u0111ite! Do\u0111ite!&#8221; uzvikivao je Slamko, &#8220;kod mene ima mjesta!&#8221;<br>I oni su se useljavali, zahvalni, smje\u0161taju\u0107i se u njegove d\u017eepove, rukave, ispod \u0161e\u0161ira, a kad vi\u0161e nije bilo mjesta, u slamu od koje je napravljen. Bilo je tu malih pti\u010dica, mi\u0161i\u0107a, puhova, bubica\u2026i svi oni na\u0161li su svoj dom u njemu. Slamko je prosto vrvio \u017eivotom. Po cijeli dan se ne\u0161to de\u0161avalo, neko je tr\u010dkarao, pjevao, pri\u010dao, skakutao. Slamko se smijao i me\u0161koljio jer su ga \u0161kakljali ali bio je presretan. Bili su velika, \u017eivahna porodica. Ubrzo je pao snijeg i stigla je hladna, o\u0161tra zima. \u017divotinjice su gladovale.<br>&#8220;Slobodno se poslu\u017eite!&#8221; velikodu\u0161no ih je nudio Slamko svojom slamom i oni su zahvalno grickali zrnevlje. Bio je sretan jer mo\u017ee pomo\u0107i. Bez njega mnogi od njih ne bi pre\u017eivjeli zimu. Kona\u010dno, stiglo je i prolje\u0107e. Dani su bili sve topliji, zemlja je mirisala, vla\u017ena i topla, lagano se isparavaju\u0107i bjeli\u010dastim prami\u010dcima koji su se povijali iznad polja i uskoro \u017eivotinjice polako po\u010de\u0161e odlaziti svojim ku\u0107ama ma\u0161u\u0107i mu i zahvaljuju\u0107i se.<br>&#8220;Do\u0111ite opet! Zdravo! Zdravo!&#8221; vikao je Slamko ma\u0161u\u0107i im sretan iako je izgledao zaista \u017ealosno. Njegova slama bila je ra\u0161\u010derupana i visila je na sve strane, kaput poderan kao i hla\u010de, \u0161to od zime, ki\u0161e, vjetra, \u0161to od silnih stanovnika kojima je bio dom. Slamko za to nije mario. Bio je pun \u017eivota. Gledao je sve oko sebe: beskrajno nebo, plodnu zemlju, osje\u0107ao sunce kako ga grije i u\u017eivao u svemu. Neka nova, \u010dudna snaga ispunjavala ga je. Strujala je kroz njega kao sna\u017ena rijeka. \u010cinilo mu se da \u0107e se svakog trena otrgnuti i potr\u010dati poljem. Bilo je to tako neobi\u010dno. Nikad nije osjetio ne\u0161to tako silno i mo\u0107no. Crvenda\u0107 ga je redovno posje\u0107ivao i pri\u010dao mu novosti. Jednog dana re\u010de mu iznena\u0111eno: &#8220;Hej, pa ti si prolistao!&#8221;<br>&#8220;Prolistao? Kako?&#8221; zapanjeno re\u010de Slamko.<br>&#8220;Ne samo da si prolistao, nego i cvjeta\u0161! Ti si \u017eiv! Ti si \u017eiv!&#8221; veselo je cvrkutao crvenda\u0107 uzbu\u0111eno lete\u0107i i cvrku\u0107u\u0107i oko njegove glave.<br>&#8220;Ali ne shvatam\u2026&#8221;<br>&#8221; \u0160ta tu ima da se shvati?&#8221; nestrpljivo re\u010de crvenda\u0107. &#8220;O\u010dito je. Spasio si nas sve, pru\u017eio nam dom, hranu, sigurnost\u2026to je tvoja nagrada! Ako je ikad iko zaslu\u017eio tako ne\u0161to to si ti. U\u017eivaj!&#8221; re\u010de i odlepr\u0161a poljem cvrku\u0107u\u0107i novost. Slamko nije mogao vjerovati\u2026zna\u010di to je ono \u0161to je osje\u0107ao\u2026 On je zaista \u017eiv! Presretan zatvori o\u010di i okrenu lice suncu upijaju\u0107i njegovu toplinu dok su se sitni cvjeti\u0107i otvarali po njemu jedan za drugim stvaraju\u0107i mirisni bijeli oblak oko njegove glave.<br>Kada je seljak do\u0161ao po\u010distiti polje i skloniti stra\u0161ilo zastao je zaprepa\u0161ten. Na njegovom mjestu rasla je mlada vo\u0107ka osuta bijelim nje\u017enim cvjetovima i sitnim zelenim listi\u0107ima.<br>&#8220;Pa, \u0161ta je ovo?&#8221; pitao se zapanjen, \u010de\u0161u\u0107i svoju veliku \u0107elavu glavu, a Slamko se samo smije\u0161io pru\u017eaju\u0107i svoje cvijetne, mirisne grane, prepune ptica, ka plavom, blistavom nebu.<\/p>\n <img src='https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/plugins\/dp-post-views\/images\/eyes.png' class='dppv_eyes' width='100' height='100'> 676","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Slamko je otvorio o\u010di ta\u010dno u trenutku kad mu je seljak spustio \u0161e\u0161ir na glavu. Naravno, seljak to nije primjetio ali je vrana, koja je \u010du\u010dala na obli\u017enjem drvetu i pa\u017eljivo posmatrala \u0161ta seljak radi, u tom trenu prhnula upla\u0161ena s drveta i nestala u \u0161umi. Slamko je o\u0161tro pogledao u tom pravcu ali ona je ve\u0107 nestala s vidika.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1680,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"saved_in_kubio":false,"footnotes":""},"categories":[17,32],"tags":[45,36],"class_list":["post-1672","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pripovjetka-prica","category-tatjana-andrejevic","tag-audio","tag-prica-za-laku-noc"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1672","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1672"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1672\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1679,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1672\/revisions\/1679"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1672"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1672"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1672"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}