{"id":1981,"date":"2024-12-28T23:47:44","date_gmt":"2024-12-28T22:47:44","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1981"},"modified":"2024-12-29T00:03:49","modified_gmt":"2024-12-28T23:03:49","slug":"ivina-novogodisnja-zelja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=1981","title":{"rendered":"IVINA NOVOGODI\u0160NJA \u017dELJA"},"content":{"rendered":"\n

Sve \u0161to je Iva \u017eeljela na cijelom svijetu bilo je jedno pravo, \u017eivo, ma\u010de. Ne \u010dupava, pli\u0161ana
igra\u010dka, kakve su joj stalno kupovali mama i tata, niti ma\u010dke na navijanje koje mjau\u010du i prevr\u0107u
se. Ne. \u017deljela je pravo ma\u010de koje \u0107e mo\u0107i milovati i igrati se s njim. Ma\u010de koje \u0107e presti i le\u017eati
pored nje dok ona \u010dita slikovnice i koje \u0107e je buditi ujutru mjau\u010du\u0107i i maze\u0107i se. Kad god bi rekla
mami i tati da \u017eeli malu macu oni bi joj odgovarali: \u201dTi si mala\u201d, ili \u201cma\u010de je velika obaveza\u201d, ili
\u201cma\u010dke se linjaju!\u201d I stalno tako. Ona je uporno poku\u0161avala ali oni je nisu slu\u0161ali. Kupovali su
joj razne igra\u010dke, pou\u010dne stvari, slikovnice, ali ma\u010de\u2026 ne. Kada bi uspjela da ih odvu\u010de u
prodavnicu \u017eivotinja po \u010ditav sat \u010du\u010dala bi kraj kaveza sa macama i igrala se s njima, gledala
mole\u0107ivim pogledima ali mama i tata nisu popu\u0161tali. Jedino \u0161to joj je jo\u0161 preostalo bilo je moliti
Djeda Mraza za pomo\u0107. Imala je pet godina i znala je velika \u0161tampana slova. Nikom nije
govorila ni\u0161ta. To je morala biti njena tajna. Ako bi mama i tata saznali za to, sigurno bi je
odgovarali. Morala je to u\u010diniti sama. Sjetila se da u maminoj ta\u0161ni uvijek ima papira za pisanje.
Polako se od\u0161unjala i neopa\u017eena izvukla jedan papir. Otr\u010dala je u svoju sobu, zatvorila vrata i
po\u010dela pisati. Bio je to veoma naporan posao. \u010citavo poslijepodne joj je pro\u0161lo u tome. Uzela je
bojice i preko cijelog lista nacrtala macu ,za svaki slu\u010daj,da Djeda Mraz bude siguran. Kada je
zavr\u0161ila okrenula je list da niko ne vidi \u0161ta pi\u0161e na njemu. Umorna, samo se uvukla u krevet i
zaspala.
\u201c\u0160ta radi Iva?\u201d upita tata primjetiv\u0161i da u ku\u0107i vlada neuobi\u010dajena ti\u0161ina.
\u201cCrta ne\u0161to. Izgledala je veoma ozbiljno pa nisam htjela da joj smetam\u201dodgovori mama
zadubljena u neke papire. Sutra je imala va\u017enu prezentaciju na poslu i ova ti\u0161ina joj je godila.
\u201cIdem ipak provjeriti\u201dre\u010de tata.
\u201cZamisli spava\u201d, re\u010de vrativ\u0161i se iz sobe.
\u201cDa nije bolesna\u201d, zabrinu se mama, \u201djesi li joj pipnuo \u010delo?\u201d
\u201cJesam, sve je u redu.\u201d
\u201cMo\u017eda se samo umorila\u201d, re\u010de mama i nastavi s poslom.
Sutra ujutro mama je pani\u010dno tr\u010dala po ku\u0107i tra\u017ee\u0107i papir koji joj je nedostajao.
\u201cJesi li dobro pregledala ta\u0161nu?\u201d upita tata.
\u201cNaravno da jesam! Bio je tu a sad ga nema!\u201d
\u201cMo\u017eda si ga slu\u010dajno negdje spustila u ku\u0107i\u201d, re\u010de tata i po\u010de\u0161e opet tra\u017eiti.
\u201cEvo ga!\u201d sa olak\u0161anjem re\u010de mama. Bio je u Ivinoj sobi, ne znam otkud tamo?\u201d
\u201cVa\u017eno je da si ga na\u0161la\u201d, re\u010de tata i oni odjuri\u0161e na posao dok je Iva jos spavala.
Mamino izlaganje teklo je veoma dobro. Dugo se pripremala za to i bilo joj je va\u017eno da sve
pro\u0111e odli\u010dno.Odjednom primjeti da se svi smje\u0161e i do\u0161aptavaju. Zbunjena zasta na trenutak.
\u201cVa\u0161a k\u0107erka je veoma kreativna\u201d, re\u010de joj \u0161ef smje\u0161e\u0107i se. Mama ga zbunjeno pogleda. On
pokaza na papir koji je dr\u017eala u rukama.
\u201cI moja curica voli da crta ali ne tako dobro\u201d, re\u010de on. Mama okrenu papir i ugleda veliku macu
nacrtanu preko cijelog lista i Ivino pismo u kome je pisalo:
DRAGI DJEDA MRZE.JA SAM IVA.MOLIM TE DONSI MI PRAVU MACU Z NOVU
GODNU.TO JE MOJA NAJVE\u0106A \u017dELJA NA SVIJETU. JA STANUJEM U \u017dUTOJ KU\u0106I
NA PETOM SPRATU.HVALA TI PUNO.
VOLI TE IVA
Mama se raznje\u017eeno nasmije\u0161i. Zna\u010di to je ona radila cijelo poslijepodne. \u010cim se sastanak
zavr\u0161io mama po\u017euri do ku\u0107e. Teta koja je \u010duvala Ivu se iznenadi kad je vidje. \u201cNe\u0161to sam
zaboravila\u201d, re\u010de mama. Polako se uvu\u010de u Ivinu sobu. Sre\u0107om Iva je jos spavala. Ostavi papir
onako kako ga je i na\u0161la i vrati se na posao. Kad se Iva probudila, uzela je svoje pismo, stavila ga
u kovertu i napisala adresu: DJEDA MRAZ, SJEVERNI POL. Kad je i\u0161la s tetom u prodavnicu
zamolila ju je da odu do po\u0161tanskog sandu\u010di\u0107a.
\u201c Za\u0161to?\u201c upita je iznena\u0111eno teta.<\/p>\n\n\n\n

\u201cMoram poslati pismo\u201d, ozbiljno rec\u010de Iva, \u201cDjeda Mrazu.\u201d
\u201cTo je veoma va\u017eno\u201d re\u010de teta i podignu je da ubaci pismo.
Ivi su dani sporo prolazili. Svakog dana pitala bi mamu: \u201dKoliko jo\u0161 dana do Nove godine?\u201d
Mama joj je strpljivo odgovarala . Iva je dobro \u010duvala svoju tajnu. Nikome nije rekla \u0161ta je
napisala Djeda Mrazu. On joj je bio zadnja nada. Kona\u010dno je stigao 31. decembar. Ku\u0107a je bila
oki\u0107ena, mirisala je na kola\u010de, cimet, narand\u017ee\u2026 Svi su bili uzbudjeni a Iva\u2026 neopisivo. Radost
joj je bila jos ve\u0107a kad je po\u010deo da pada snijeg. Guste velike pahulje brzo su prekrivale zemlju.
Negdje oko podne zazvonio je telefon. Nakon razgovora tata je rekao: \u201dDjed i baka ne mogu
voziti po ovakvom vremenu. Idemo mi kod njih! Tamo \u0107emo slaviti Novu godinu.\u201d
Iva se sva uko\u010dila.
\u201cNe\u0107u da idem!\u201c po\u010dela je vikati i plakati.
\u201cIva, \u0161ta ti je?\u201d pitala ju je mama, \u201cpa ti voli\u0161 da idemo djedu i baki.\u201d
\u201cNe\u0107u i ne\u0107u!\u201d plakala je neutje\u0161no Iva.
\u201cAli za\u0161to?\u201d poku\u0161avali su saznati mama i tata.
\u201cKako \u0107e me na\u0107i Djeda Mraz ako odem?\u201d grcaju\u0107i u suzama kona\u010dno procijedi Iva. Mama se
nasmje\u0161i i zagrli je.
\u201cLudice mala, pa Djeda Mraz uvijek zna gdje si ti. Ne brini. \u201c
\u201c Zaista?\u201d Iva je \u0161irom otvorila uplakane crvene o\u010di.
\u201cNaravno, ne brini ni\u0161ta\u201ddodade tata.
Iva pljesnu ru\u010dicama. \u201cOnda idemo!\u201d re\u010de veselo bri\u0161uci mokre obraze. Spakovali su sve i
odvezli se kod djeda i bake na selo. Ve\u010de je proteklo u slavlju i veselju. U devet sati Iva je oti\u0161la
na spavanje. Dugo se prevrtala u krevetu . Od uzbu\u0111enja nije mogla zaspati. \u201cDa li je Djeda
Mraz dobio moje pismo? \u201c pitala se. Kona\u010dno san ju je savladao.<\/p>\n\n\n\n

Jutro je svanulo tiho, vedro i sun\u010dano. Sve je bilo bijelo. Snijeg je svjetlucao i blistao na suncu.
Iva se prva probudila. Sko\u010dila je iz kreveta i uzbu\u0111ena otapkala bosim no\u017eicama u pid\u017eami
pravo do jelke u dnevnoj sobi. Ispred jelke stojala je velika \u0161arena kutija a pored nje paketi\u0107 sa
slatki\u0161ima. Iva je veselo pljesnula rukama i potr\u010dala do kutije. Podigla ju je i osjetila da je vrlo
lagana. Pogledala je bolje. Primjetila je da je poderana sa strane I PRAZNA! Bila je u \u0161oku.
\u201cGdje je njen poklon? Neko ga je uzeo!\u201d Razo\u010darenje ju je preplavilo i suze su joj ispunile o\u010di.
\u201cNema njenog poklona!\u201d
Stojala je ispred jelke, mala i bosonoga u crvenoj novogodi\u0161njoj pid\u017eamici s bijelim pahuljicama,
ne znaju\u0107i \u0161ta da radi. U tom trenutku za\u010du neki zvuk, \u0161u\u0161tanje, koje je dopiralo ispod jelke. Iva
oprezno pri\u0111e.
\u201dMijau\u201d za\u010du se tiho. Iva le\u017ee na pod i pogleda ispod. Ni\u0161ta nije vidjela.
\u201cMijau \u201c za\u010du se opet malo glasnije. Iva brzo obrisa suze i nada ispuni njeno srce.
\u201cMijau, mijau\u201d \u010dulo se sve glasnije . Odjednom ispod gustih grana jelke promoli se mala bijela
maca s velikom crvenom ma\u0161nom vezanom oko vrata. Iva posko\u010di od radosti. Suze presu\u0161i\u0161e a
\u0161iroki osmjeh obasja njeno lice. Maca. Njena maca. Polako pru\u017ei ruke i uze ma\u010de koje odmah
po\u010de da prede pru\u017eaju\u0107i nju\u0161kicu prema njenom licu. Iva nije mogla da do\u0111e sebi od
odu\u0161evljenja. Djeda Mraz je najbolji na svijetu!<\/p>\n\n\n\n

\"Little<\/figure>\n\n\n\n

 \u010cvrsto dr\u017ee\u0107i ma\u010de potr\u010da do mame i tate. Uzvera se na njihov krevet. Mama i tata bunovni od
sna jedva otvori\u0161e o\u010di.
\u201cVidite \u0161ta mi je donio Djeda Mraz!\u201d odu\u0161evljeno re\u010de Iva i podmetnu im macu do lica. Gledala
ih je ispunjena strepnjom. Ne mogu je sada odbiti kad joj je macu donio Djeda Mraz.
Mama i tata se pogleda\u0161e i nasmje\u0161i\u0161e.
\u201cPrekrasna je!\u201d reko\u0161e uglas. Iva nije mogla vjerovati svojim u\u0161ima.
\u201cZna\u010di mogu je zadr\u017eati?\u201d upita daha suspregnutog od uzbu\u0111enja.
\u201cNaravno! To je poklon Djeda Mraza!\u201d reko\u0161e mama i tata veselo.
\u201cJuhuuuuuuu\u2026 \u201c povika Iva sretno, uze macu i otr\u010da da poka\u017ee djedu i baki najljep\u0161i
novogodi\u0161nji poklon svih vremena.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n 707","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve \u0161to je Iva \u017eeljela na cijelom svijetu bilo je jedno pravo, \u017eivo, ma\u010de. Ne \u010dupava, pli\u0161anaigra\u010dka, kakve su joj stalno kupovali mama i tata, niti ma\u010dke na navijanje koje mjau\u010du i prevr\u0107use. Ne. \u017deljela je pravo ma\u010de koje \u0107e mo\u0107i milovati i igrati se s njim. Ma\u010de koje \u0107e presti i le\u017eatipored nje dok […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1984,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"saved_in_kubio":false,"footnotes":""},"categories":[17,32],"tags":[36],"class_list":["post-1981","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pripovjetka-prica","category-tatjana-andrejevic","tag-prica-za-laku-noc"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1981","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1981"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1981\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1987,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1981\/revisions\/1987"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1984"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1981"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1981"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1981"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}