{"id":953,"date":"2023-03-15T01:23:43","date_gmt":"2023-03-15T00:23:43","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=953"},"modified":"2023-04-02T17:08:20","modified_gmt":"2023-04-02T16:08:20","slug":"izgubljena-inspiracija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/knjigosaur.ba\/?p=953","title":{"rendered":"IZGUBLJENA INSPIRACIJA"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-audio\"><audio controls src=\"https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/AV_Izgubljena_inspiracija.mp3\"><\/audio><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size\">\u017divio jednom jedan pisac, veseo, dobro\u0107udan, kao i njegove pri\u010de. Nosio je narand\u017easte ko\u0161ulje i \u010darape razli\u010ditih boja,volio cvije\u0107e, ptice i \u017eivotinje uop\u0161te, a kad bi sjeo da pi\u0161e, za stolom ispod visoke razgranate tre\u0161nje, obavezno bi na glavu stavljao mekani ljubi\u010dasti \u0161e\u0161ir na \u010dijem obodu je blistala mala srebrna zna\u010dka djeteline s \u010detiri lista. Na stolu je uvijek bio \u010dajnik pun mirisnog \u010daja koji bi povremeno pijuckao ma\u0161u\u0107i zaneseno olovkom po vazduhu dok je smi\u0161ljao nove zanimljive pri\u010de za svoje male \u010ditaoce. Pti\u010dice bi radoznalo provirivale s gran\u010dica i cvrkutale u obli\u017enjem rascvjetalom \u017ebunu a lijeni ma\u010dak spavao bi u naslonja\u010du povremeno \u0161kilje\u0107i na jedno oko i paze\u0107i da mu ne\u0161to ne promakne. Na vrhu dimnjaka vrane su dr\u017eale stra\u017eu nad \u010ditavim dvori\u0161tem i kre\u0161tanjem nagovje\u0161tavale ne\u010diji dolazak. Pisac ih je sve hranio i \u017eivjeli su mirno i sretno kao jedna velika porodica.<br>Ali, jednog dana, desilo se ne\u0161to stra\u0161no. Pisac je prestao pisati. Ima li ve\u0107e tragedije za jednog pisca? Zamislite kad bi vam neko zabranio da di\u0161ete, tako se na\u0161 pisac osje\u0107ao jer pisanje je za pisca sam \u017eivot. Sjedio je tako pogureno na stolici ispod tre\u0161nje s ljubi\u010dastim \u0161e\u0161irom na glavi praznog pogleda uprtog u zemlju. Sjedio je tako satima i danima dok na kraju nije odlo\u017eio \u0161e\u0161ir na sto i legao u krevet iz koga vi\u0161e nije izlazio. \u017divotinjice su se prikradale i virile kroz prozor, ma\u010dka mjaukala, cvije\u0107e uvenulo ali on se nije ni pomakao. Kona\u010dno jednog dana, kada je stanje ve\u0107 postalo zabrinjavaju\u0107e, gospodin Vrana sazva sastanak pod tre\u0161njom oki\u0107enom so\u010dnim rumenim plodovima. Zajedno sa svojom gospo\u0111om smjesti se na granu u blizini stola a ostali se poreda\u0161e okolo.<br>&#8220;Svi se sla\u017eemo, mislim&#8221;, po\u010de ozbiljno govoriti dr\u017ee\u0107i krila zaka\u010dena za svoj novi srebrnasti prsluk,&#8221;da je stanje ozbiljno.&#8221;<br>&#8220;Nikad ga nisam vidio ovakvog&#8221;, procijuka mali mi\u0161i\u0107 sa stola, na \u0161to ga gospodin Vrana o\u0161tro pogleda daju\u0107i mu do znanja da ga je prekinuo. Mi\u0161i\u0107 se posramljeno povu\u010de iza \u0161e\u0107ernice.<br>&#8220;Ovako ne\u0161to jo\u0161 nismo vidjeli&#8221;, ponovi gospodin Vrana mi\u0161i\u0107eve rije\u010di. &#8220;Da li iko zna u \u010demu je stvar?&#8221;<br>&#8220;\u010cula sam kad je mljekarica rekla po\u0161taru da je pisac izgubio inspiraciju i da je zato tu\u017ean&#8221;, procvrkuta sjenica iz ru\u017einog \u017ebuna.<br>&#8220;Inspiraciju?&#8221;, re\u010de gospo\u0111a vrana namje\u0161taju\u0107i svoj \u010dipkani \u0161e\u0161ir.<br>&#8220;\u0160ta? \u0160ta je rekla?&#8221; re\u010de \u010dajnik koji je bio malo nagluv na lijevo uvo.<br>&#8220;Izgubio je inpisrrraciju&#8221;, ponovi porculanska \u0161oljica sa zlatnim rubom s jakim francuskim naglaskom, ljupko kotrljaju\u0107i slovo R.<br>&#8220;Oh, Vi ste tako pametni&#8221;, re\u010de \u010dajnik klepe\u0107u\u0107i zaljubljeno poklopcem,&#8221;a Va\u0161 naglasak je prosto o\u010daravaju\u0107i.&#8221;<br>&#8220;Ka\u017ee se inspiracija&#8221;, dobaci prezrivo \u0161e\u0107ernica koja nije mogla smisliti francusku porculansku \u0161oljicu i njeno prenemaganje ali \u010dajnik je i ne \u010du jer se nalazila s njegove lijeve strane s koje, kako rekosmo, nije najbolje \u010duo.<br>&#8220;\u0160ta je to inpisracija?&#8221;, cijuknu mi\u0161i\u0107 grickaju\u0107i zaboravljeni komadi\u0107 \u0161e\u0107era a \u0161e\u0107ernica se iznervirana izdera: &#8220;Ka\u017ee se inspiracija! Inspiracija!&#8221;<br>&#8220;Kako molim? Meni ne\u0161to ka\u017eete&#8221;, re\u010de \u010dajnik.<br>&#8220;Inpisrrrrracija, inpisrrrracija&#8221;, zacvrkuta opet \u0161oljica trep\u0107u\u0107i o\u010dima a \u010dajnik odu\u0161evljeno napravi puni krug oko nje.<br>Srebrna ka\u0161i\u010dica zakocenu se od smijeha zveckaju\u0107i o rub tanjiri\u0107a.<br>&#8220;Ah, di\u017eem ruke&#8221;, rezignirano re\u010de \u0161e\u0107ernica i okrenu se da ih ne gleda.<br>&#8220;Dosta naklapanja, da li neko zna \u0161ta je to INSPIRACIJA?&#8221; re\u010de gospodin Vrana posebno nagla\u0161avaju\u0107i svako slovo i gledaju\u0107i pritom u \u0161oljicu koja se zadivljena samom sobom ogledala u srebrnom poslu\u017eavniku.<br>Svi su \u0107utali pogledaju\u0107i jedni u druge.<br>&#8220;Mislim da je to ona sjajna stvar na njegovom \u0161e\u0161iru koja vi\u0161e nije tamo&#8221;, re\u010de mi\u0161i\u0107.<br>Svi se kao po komandi zagleda\u0161e u ljubi\u010dasti \u0161e\u0161ir na stolu. Sjajne stvari zaista nije bilo.<br>&#8220;Ali, gdje je nestala?&#8221; re\u010de crvenda\u0107 s tre\u0161nje.<br>&#8220;Sigurno je tu negdje&#8221;, zakreketa svraka s vrha drveta.<br>Mi\u0161i\u0107 brzo pretra\u017ei sto, zavu\u010de se u ladicu, si\u0111e niz nogu stola i pretra\u017ei tlo svuda okolo.<br>&#8220;Nema je nigdje&#8221;, re\u010de.<br>&#8220;Ah, sigurno je negdje u ku\u0107i&#8221;, re\u010de svraka,&#8221;kao da je to uop\u0161te va\u017eno!&#8221;<br>&#8220;Naravno da je va\u017eno&#8221;, re\u010de bokal koji je do tada \u0107utao.<br>&#8220;Piscu je va\u017eno i moramo to prona\u0107i. Moramo mu pomo\u0107i i vratiti ispinraciju!&#8221; re\u010de mi\u0161i\u0107.<br>&#8220;Inspiraciju!&#8221; dreknu \u0161e\u0107ernica a ka\u0161i\u010dica opet zazvecka smiju\u0107i se.<br>&#8220;\u0160e\u0161ir uvijek ovdje stoji&#8221;, re\u010de gospo\u0111a Vrana,&#8221;\u0161to zna\u010di da i stvar mora biti ovdje.&#8221;<br>&#8220;Stvar! Stvar! \u0160ta ste zapeli toliko za tu stvar&#8221;, zakre\u0161ta svraka.<br>&#8220;Pisac nam je va\u017ean, ako nisi znala brbljivice!&#8221;, re\u010de \u0161e\u0107ernica,&#8221;i ako mu treba njegova INSPIRACIJA, mi \u0107emo je prona\u0107i.&#8221; Odobravanje se za\u010du sa svih strana. &#8221; Samo je pitanje gdje tra\u017eiti?&#8221;<br>&#8220;Ja znam gdje je stvar&#8221;, za\u010du se duboki bar\u0161unasti glas ma\u010dke ta\u010dno iznad mi\u0161eve glave. Mi\u0161i\u0107 cijuknu i onesvjesti se na stolu.<br>&#8220;Vidi\u0161 \u0161ta si uradila!&#8221;, re\u010de \u010dajnik \u0161krope\u0107i mi\u0161i\u0107a po licu.<br>&#8220;Ti se uvijek prikrada\u0161 tim svojim mekanim \u0161apama i pla\u0161i\u0161 sve&#8221;, re\u010de sjenica ma\u0161u\u0107i krilima iznad mi\u0161a koji otvori o\u010di i ugledav\u0161i ma\u010dku iznad sebe opet pade u nesvjest.<br>&#8220;Pa nisam mislila da \u0107e biti ba\u0161 tako teatralan&#8221;, re\u010de ma\u010dka i si\u0111e na stolicu.<br>Mi\u0161i\u0107 do\u0111e sebi a \u0161e\u0107ernica mu gurnu odmah komadi\u0107 \u0161e\u0107era da se povrati.<br>&#8220;Ti zna\u0161 gdje je inspiracija?&#8221; prekide galamu gospodin Vrana obra\u0107aju\u0107i se ma\u010dki.<br>&#8220;Znam&#8221;, re\u010de ona nehajno li\u017eu\u0107i \u0161apu dok su je svi napeto gledali.<br>&#8220;Pa dobro, gdje je?&#8221; dreknu \u0161e\u0107ernica u ime svih.<br>Ma\u010dka ih sve nevino pogleda zaustavljaju\u0107i pogled na svraki.<br>&#8220;Svraka ju je uzela!&#8221; re\u010de mahnuv\u0161i va\u017eno kitnjastim repom.<br>&#8220;Ti, kradljivice jedna!&#8221; dreknu bokal i podrignu veliki klobuk zraka.<br>Svraka zakre\u0161ta i zalepeta krilima, tre\u0161nja se otkinu i pade pravo u porculansku \u0161oljicu i rasprsnuv\u0161i se ofarba je u crveno. \u0160oljica zavapi:&#8221;Aaaah! Ne\u010duveno! Ne\u010duveno!&#8221; \u010cajnik odmah prisko\u010di u pomo\u0107 zaljevaju\u0107i je i poku\u0161avaju\u0107i je o\u010distititi dok se \u010daj proljevao na sve strane a \u0161e\u0107ernica se iz sveg glasa smijala dok joj je okrugli stomak podrhtavao.<br>&#8220;Kradljivica! Kradljivica!&#8221; cijukao je uzbu\u0111eno mi\u0161i\u0107 tr\u010de\u0107i od uzbu\u0111enja ukrug po stolu. Ma\u010dka je zadovoljno posmatrala \u010ditavu gu\u017evu a onda re\u010de prekidaju\u0107i galamu :&#8221; Ho\u0107ete inspiraciju ili ne\u0107ete?&#8221;<br>Svi se trgnu\u0161e.<br>&#8220;Vra\u0107aj inpisraciju!&#8221; cijuknu mi\u0161i\u0107 a za njim i ostali deru\u0107i se uglas.<br>&#8220;E, ba\u0161 ne\u0107u!&#8221; re\u010de svraka i odleti.<br>&#8220;E, ba\u0161 ho\u0107e\u0161!&#8221; re\u010de ljutito gospodin Vrana i zajedno s gospo\u0111om Vranom uzleti za svrakom koja je bje\u017eala ka skrovi\u0161tu u kome je \u010duvala razne vrijedne sjajne stvari.<br>\u0160ta se ta\u010dno tamo desilo osta\u0107e tajna ali uskoro se vrati\u0161e nose\u0107i pobjedonosno inspiraciju. Svi zavika\u0161e od veselja. Svraka, pomalo ra\u0161\u010derupana sleti tako\u0111e na udaljenu granu. Mi\u0161i\u0107 zabode zna\u010dku na obod \u0161e\u0161ira.<br>&#8220;Eto, tako!&#8221; re\u010de zadovoljno, &#8220;na\u0161 Pisac opet ima svoju ispinraciju!&#8221;<br>&#8220;In\u2026&#8221;, po\u010de \u0161e\u0107ernica ali samo odmahnu rukom smiju\u0107i se.<br>Svraka se privu\u010de malo bli\u017ee i prome\u0161kolji. Svi je prekorno pogleda\u0161e.<br>&#8220;Veli\u0161, sigurno je negdje u ku\u0107i\u2026&#8221; re\u010de ma\u010dka izazivaju\u0107i.<br>Svi opet zagalami\u0161e na svraku.<br>&#8220;Pa, svi znate da ne mogu odoljeti sjajnim stvarima&#8221;, re\u010de svraka opravdavaju\u0107i se.<br>&#8220;Dosta!&#8221; zagrmi gospodin Vrana,&#8221; Va\u017eno je da je inspiracija tu. Sad jo\u0161 samo da je i Pisac vidi.&#8221;<br>&#8220;Moramo mu je nekako pokazati&#8221;, re\u010de ka\u0161i\u010dica.<br>&#8220;Neka ma\u010dka stavi \u0161e\u0161ir na glavu i odnese mu ga&#8221;, re\u010de \u0161e\u0107ernica.<br>&#8220;Ja da nosim taj ogavni \u0161e\u0161ir na glavi? Ne dolazi u obzir&#8221;, re\u010de ma\u010dka, &#8220;dovoljno je \u0161to sam vam rekla gdje je.&#8221;<br>&#8220;\u0160ta onda da radimo?&#8221; re\u010de \u010dajnik.<br>&#8220;Mo\u017eda bi gospodin i gospo\u0111a Vrrrana mogli da ga odnesu do prrozorrrra&#8221;, re\u010de iznenada porculanska \u0161oljica sva u crvenim ta\u010dkama od tre\u0161njinog soka.<br>Svi je s nevjericom pogleda\u0161e.<br>&#8220;Ah, pa Vi ste tako pametni!&#8221; uskliknu \u010dajnik,&#8221;ja sam to uvijek govorio.&#8221;<br>&#8220;Moram priznati, to je dobra ideja&#8221;, kiselo re\u010de \u0161e\u0107ernica.<br>&#8220;To je odli\u010dna ideja&#8221;, re\u010de \u010dajnik dr\u017ee\u0107i \u0161oljicu za ruku dok je ona treptala.<br>Vrane uhvati\u0161e \u0161e\u0161ir na vrhovima i poneso\u0161e ga do prozora sobe u kojoj je le\u017eao nesre\u0107ni pisac a sve ostale \u017eivotinjice krenu\u0161e za njima i smjesti\u0161e se oko prozora. Ma\u010dka sko\u010di na sims i zamjauka grebu\u0107i prozor ali pisac se nije okretao. Ma\u010dka nastavi mjaukati i grebati, ptice cvrkutati a mi\u0161i\u0107 zacijuka \u0161to je mogao glasnije. Pisac se iznena\u0111en tom bukom okrenu i ugleda nesvakida\u0161nji prizor. Dvije vrane lepr\u0161ale su pred njegovim prozorom dr\u017ee\u0107i njegov ljubi\u010dasti \u0161e\u0161ir na kome je blistala mala srebrna zna\u010dka djeteline s \u010detiri lista, ma\u010dka i mi\u0161 su sjedili jedno do drugog i mjaukali i cijukali a pti\u010dice su letjele oko njih i cvrkutale. Pa ovo je nevjerovatno, nasmija se pisac. Kakva bi ovo pri\u010da bila? Sko\u010di iz kreveta, pru\u017ei ruku, pa\u017eljivo uze \u0161e\u0161ir od vrana i po\u017euri do stola pod oki\u0107enom tre\u0161njom. Nasu \u0161olju \u010daja u porculansku \u0161oljicu sa zlatnim rubom i po\u010de pisati.<br>\u010cajnik, \u0161e\u0107ernica i bokal zazvecka\u0161e zadovoljno:&#8221;Uspjeli smo! Uspjeli smo!&#8221; Ma\u010dka se smjesti u omiljeni naslonja\u010d predu\u0107i a gospodin i gospo\u0111a Vrana zadovoljno odleti\u0161e na vrh dimnjaka, njihovo omiljeno mjesto.<br>&#8220;Dragi moj&#8221;, re\u010de ponosno gospo\u0111a Vrana svom mu\u017eu,&#8221;\u0161ta bi oni bez tebe?&#8221;<br>&#8220;Va\u017eno je da je sve opet u redu&#8221;, re\u010de gospodin Vrana va\u017eno \u0161ire\u0107i prsa u novom srebrnastom prsluku sa sedefastim dugmi\u0107ima.<\/p>\n\n\n <img src='https:\/\/knjigosaur.ba\/wp-content\/plugins\/dp-post-views\/images\/eyes.png' class='dppv_eyes' width='100' height='100'> 614","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u017divio jednom jedan pisac, veseo, dobro\u0107udan, kao i njegove pri\u010de. Nosio je narand\u017easte ko\u0161ulje i \u010darape razli\u010ditih boja,volio cvije\u0107e, ptice i \u017eivotinje uop\u0161te, a kad bi sjeo da pi\u0161e, za stolom ispod visoke razgranate tre\u0161nje, obavezno bi na glavu stavljao mekani ljubi\u010dasti \u0161e\u0161ir na \u010dijem obodu je blistala mala srebrna zna\u010dka djeteline s \u010detiri lista&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1555,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"saved_in_kubio":false,"footnotes":""},"categories":[17,32],"tags":[45,36],"class_list":["post-953","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pripovjetka-prica","category-tatjana-andrejevic","tag-audio","tag-prica-za-laku-noc"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/953","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=953"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/953\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1557,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/953\/revisions\/1557"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1555"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=953"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=953"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/knjigosaur.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=953"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}