Snježne zimske noći
Maša moli baku
“O, bakice najdraža
pričaj neku bajku.”
Baka joj se nasmiješi,
skine ruke s veza,
“Živjela je tako
prekrasna princeza…”
“Neću o princezi!
Zmajeve ja hoću,
što rigaju vatru
i danju i noću.”
Baka vrlo strpljivo
srkne malko čaja
“…iza mora dalekog,
što nema mu kraja.”
“Zmaj bi silni
vrlo lako,
preletio
more svako!”
“Prinčevi su dolazili,
al’ zadatak ona daje:
ruku svoju samo onom
ko donese zmaja jaje.
Princ odvažno na put kreće,
bez jajeta doći neće.
Princezu će osvojiti
i kraljevstvo dobiti.”
“Zašto traži
jaje zmaja,
kad to mali
zmajić biće?
Nije dobra
ta princeza,
a ni princ
iz ove priče.”
“Ah”, uzdahnu na to baka,
“biće ova bajka kratka.”
“Oprosti mi, pričaj dalje
kuda princa ona šalje?”
“U oblaku, vrh planine,
o pobjedi princ naš snuje,
al’ iz špilje skoči zmaj
i na njega vatru bljuje.”
“Bravo bako”,
kliknu Maša,
”pobjeda će biti naša.
Srediće ga moćni zmaj
princu ovom biće kraj.”
Nasmija se baka,
a sa njom i Maša,
“neka ova bajka
bude samo naša.
Sredio je zmaj
bez problema princa,
a princeza brbljivica
osta tužnog lica!”
891
Comments are closed