Hi hi hi priča

Išao medo, išao i išao.
-Kuda? Kamo?- pitala su djeca.
Šetao je šumom, pričala je učiteljica.
-I onda?
Onda je zamislio medeni kolač i sjeo da se odmori.
Gdje je sjeo?
-Na stari panj. Nije znao da je to ježev stan. Da bude još gore, jež se odmarao ispred svog stana. Sve dok medo nije sjeo, nije sjeo …hi hi hi!
-Zašto sada hi hi hi?
-Hi hi hi hi i opet hi hi hi !
-Koliko ima ovih hi hi hi hi učiteljice?
-Toliko koliko je bodlji u medinoj guzi!
-Jao, jao povikao je medo! Jao, jao povikao je jež!
-Jao, jao odjekivalo je šumom!
-Ali, ovo više nije hi hi hi nego jao, jao priča!- negodovali su đaci.
-Došli su do veterinara, hi hi hi hi, nastavila je učiteljica.
-Što je rekao veterinar?- pitala su djeca.
-Prvo je pogledao medinu guzu pa ježeva leđa i …
-I?
-Hi hi hi hi, zahihotao se i veterinar.
Ali ježu i medi nije bilo smiješno. Medu je boljela guza a jež se osjećao pogrešno.
Onda je veterinar počeškao svoju glavu i rekao:
-Što ćemo raditi, što ćemo raditi?
Bodljicu svaku treba vaditi.
Medo, medo zašto nisi gledao
dok si na panj sjedao!
-Vama je smiješno a mene boli! Jao, jao!- govorio je medo.
Postidjela se učiteljica, postidjeli se đaci. Nije u redu hihihihotati se dok nekog boli. Onda je učiteljica pokušala spasiti priču pa se uozbiljila.
-Recite mi što je pouka ove priče, pitala je đake.
-Pouka je kad imaš ospice pa ti se povuku, izjavila je Gabrijela i svi su potvrdili dovikujući:
-I ja sam imala ospice!
-I ja!
-I ja!
-I ja!
-Ja nisam!
Sada je priča postala i ja i ja a ja nisam.
Spasile su je Ana i Klara .
Anna je rekla:
-Mislim da treba gledati gdje sjedaš.
Klara je zaključila:
Ja sam naučila da je jež veoma bodljav.
Što su naučili medo i jež? To neka vam kažu sami.
Hihihihihi!