Zejćir Hasić
“Pjesme pišem kao što dišem, kao što gledam,hodam…”
ŽABA
Za Amira sam klinka,
dosadna Irena,
bubalica, razmaženka,
žaba nadurena,
pirgavo pile,
čačkalice sjena
A svaka mu sveska puna mog imena.
PAHULJA
Pahulja mi na dlan pala
ljepotom me očarala.
Tren na dlanu bila,
pa se otopila.
Iskrica vode na dlanu mom se suši,
no pahulja živi dalje u mojoj duši.
LJUTIĆ
Ljutić je malo, malo žuto sunce
što s proljeća zasja u travi.
Nešto čudno toplo,
toplo i čudno lijepo
pri pogledu na njeg
u duši mi se javi.
Zejćir Hasić je bosanskohercegovački pisac za djecu i odrasle. Profesor, pjesnik i prozaist, posebno je prepoznatljiv po svom doprinosu dječijoj književnosti, gdje se ubraja među najistaknutije i najnagrađivanije autore u BiH i regionu. Njegove priče odišu toplinom, maštom i iskrenošću, a svojom pojavom i stvaralaštvom već decenijama inspiriše i djecu i odrasle.
