Dok te nisam ugledao
ljupka medvjedice
sanjao sam da mi voćnjaci darivaju
najslađe plodove,
da sam šampion
u borilačkim vještinama
da sam okićen olimpijskim medaljama.
Sanjao sam da sam gospodar rijeka
I da svaka riba
samo na mene čeka.
Sanjao sam da posjedujem
tvornice medenjaka, košnice.
Ma bio sam gnijezdo
za ptice snohvatice.
Ali, odgonetnule su mi se tajne.
Java je saće ljepote
one budne, one trajne.
Na primjer, šta misliš
zašto leptirovi postoje?
Da se ne bi zaboravile
dugine boje.
Zašto rosa okiti žbunje
sa bezbroj ogledala?
Da ševa dotjera pjesmu
kojoj se predala.
Zašto sunčev zračak
livadu škakilja?
Da se začuje smijeh
zrikavaca i smilja.
Zbog neko drugog,
nekog dragog
svako diše.
Zato zvijezde svjetlucaju
zato zumbul miriše.
Siđi medna sa kruške!
Gdje ti okom
ja ću skokom.
Ispravit ću
svaku manu.
Čuvat ću te kao kap
vode na dlanu.
Ne marim za druge
ne dopusti da me
obuzmu tuge.
Ne marim za pande
grizlije i slične,
ni časa ni trena.
Misao na tebe
prati me kao sjena.
Čuješ li kako mi srce bumabuma!
Bumabuma dam dam!
Bez tebe sam trapav
bez tebe sam sâm.
Ni noćima ne priliči uvijek samoća.
Hajde, budi čudotvorac.
pođi sa mnom.
Pretvori moju pećinu u dvorac.
Evo, milozvuk moje želje
Dopire i do rajskih ptica.
Hajde, siđi sa kruške
budi moja kraljica!
188
Comments are closed