Jednog toplog, ljetnjeg jutra, krokodil Kroko odmarao se pored rijeke. Nije to bio bilo kakav krokodil. Bio je sasvim mali i ljubazan. Kroko je ljenškario i promatrao plavo nebo na kome su oblaci mijenjali oblike. Čas su izgledali kao šlag s kolača, čas kao brodovi a ponekad kao velike, bijele ptice.
Vrijeme je da se krene na neki put, pomislio je. Na brzinu je spakirao svoju malu, plavu torbu, stavio unutra ručnik i sunčane naočale te se ukrcao na prvi splav koji je jurio rijekom. Bio je tako radostan da nije ni razmišljao kamo ide. Divio se krajoliku kojim je tekla rijeka noseći njegov splav. Kada su na nebu prve zvijezde smijenile oblake, Kroko je zaspao.
Rijeka je nosila splav sve do močvare Kreketau. U močvari se spremao veliki spektakl. Cijeloga ljeta pjevali su zrikavci, žabice, ptice sve dok u najuži krug najboljih nisu odabrani: žabica Klara, trio Zrikavci i šarmantni vodeni konjic Florisimo.
Stanovnici močvare uzbuđeno su se pripremali za svečanu večer na kojoj bi trebao biti proglašen pobjednik. Nagrada je bila besplatno putovanje u Pariz.
Usred priprema, dok su radnici postavljali pozornicu, svici zauzimali svoja mjesta sa kojih su trebali svijetliti a žiri razgovarao o pravilima, rijeka je donijela splav na kome je spavao Kroko. Nastao je urnebes. Svi su vrištali iz sveg glasa i pokušavali se sakriti kuda su ih krila, noge ili šape mogle ponijeti. Buka je razbudila malog krokodila. Sanjivo je protrljao oči i pogledao oko sebe. Sjeo je na splav i pokušao prepoznati mjesto na koje je stigao. Osjećao se strahovito usamljeno i izgubljeno. Počeo je plakati jer nikad do sada nije bio tako daleko od svog doma.
Stanovnici močvare našli su se u čudu.
-Plače-prošaputala je Klara.
Iz grmlja se javio Florisimo:
-Možda nas pokušava namamiti u zamku?
Kroko je progovorio glasom u kome su drhtale suze:
-Pahrdon, ja sam se izgubio. Znate li kojim putem mogu stići u ghrad?
Jedna roda dobacila je iz svog gnijezda:
-Možda bismo trebali pokušati razumjeti što govori. Nije lijepo suditi o nekome bez ikakvih dokaza.
Iz grmlja se, opet, začuo Florisimov prestrašeni glas:
-Svi koji bi nam mogli pružiti nekakve dokaze sigurno više nisu u životu.
U blizini splava ukazala se glava mudre kornjače. Ona je bila najstariji stanovnik močvare. Trenutak je o nečemu razmišljala a onda zaplivala prema splavu. Stanovnicima močvare zastao je dah.
Kada se sasvim približila Kroku, napravila je nekoliko pokreta na koje je on odgovorio. Zatim se okrenula i glasom u kome se osjetilo olakšanje rekla:
-Pa on se izgubio! Moli nas za pomoć.
Žabica Klara tada se dosjeti.
-Imam ideju-reče ona. Večeras je naše veliko karaoke natjecanje . Neka pokuša i on nešto otpjevati. Osvoji li nagradu, može se besplatno vratiti u svoj ghrad.
Iz grma se opet oslasio Florisimo:
-Prvo mora obećati da nikog neće pojesti!
I tako je Kroko uvršten u program. Po prvi put od se od njega tražilo da glasno govori svoje stihove a to baš i nije bilo lako.
Svečanost je počela. Voditelj je najavio:
-Uvažene dame i gospodo! Večeras biramo pobjednika. Zlatni glas naše močvare. Pozdravimo pljeskom Klaru, Florisima i Zrikavce. Ujedno najavljujem da večeras imamo i jedno iznenađenje. U Kreketau je dospio jedan krokodil. Bez panike molim. Kroko je miroljubiv i on se izgubio. Molim vas sjetite se svega što su vas učile vaše učiteljice. Nije važno kako izgledamo već kakva smo osoba.
Na pozornicu su izašli Zrikavci i počeli pjevati. Nagradili su ih burnim pljeskom kao i Klaru i Florisima. Ali, kada je na scenu izašao Kroko, u publici je nastao tajac.
Krokodil je poželio pobjeći, toliko ga je bilo stid. Shvativši da nema izbora, započeo je nježnim glasom svoju neobičnu pjesmu:
Znam da izgledam sthrašno
Znam da ovdje nije lijepo
biti khrokodil.
Usamljen sam sthrašno
frlo mi je fašno
s vama sklopiti mihr.
Nismo svi isti
na svijetu je tako.
Neki su lijepi
neki su ružni
Neki su sretni
a neki tužni.
Mene su sasvim lijepo odgojili
Ja nisam kriv
što sam krokodil.
Publiku je oduševio neobični pjevač. Mudra kornjača priđe mu sasvim blizu i kao odgovor na njegovu pjesmu otpjeva sljedeće stihove:
Važno je imati dara
pa makar i ispod
krokodilske kože
Ružan izgled često vara
i takav ti prijatelj biti može.
Tako je Kroko osvojio nagradu i stekao nove prijatelje. U močvari se dugo poslije prepričavao ovaj neobični događaj. Kroko se vratio u svoj grad. Nastup ga je toliko ohrabrio da je postao slavan kao jedini krokodil koji piše pjesme.
765
Comments are closed