-Budi hrabra, Dunja.- rekla je mama kada je svoju djevojčicu povela u školu prvog dana.
-Budi hrabra.- govorio je tata dok mu je Dunja stiskala ruku kada su išli zubaru.
-Hrabre djevojčice ne plaše se visine.- umirivala ju je tetka kada su išli na izlet žičarom. I Dunja je, svaki put, bila hrabra. Čak je pomislila:
-Ja sam najhrabrija djevojčica na svijetu. A onda se, jedne večeri, njezina hrabrost potrošila. Tog su dana u školi, na velikom odmoru, govorili o Babarogi. Ema je rekla da je gledala nekakav strašan film i da sada zna kako izgleda Babaroga.
-Ima duge prste s duuugim noktima i grooozno lice.
-Stvaaarnooo!?- pitala su djeca, uplašeno.
-Nemoj gasiti svjetlo!- molila je Dunja mamu te večeri.
-Zar je priča bila strašna? Sve same princeze i medvjedići, nemaš se čega plašiti. Ti si hrabra djevojčica.- rekla je mama odlučno, zaklopila slikovnicu i ugasila lampu. Poljubila je svoju kćerkicu i zatvorila vrata. Mrak je preplavio sobu. U tamu su utonuli Dunjin krevet, police s knjigama, ormar.
-Teško meni!- pomislila je i navukla prekrivač preko glave. Kroz prozor je provirio Mjesec i prosuo malo mjesečine po njezinoj sobi. Onda su se na krevetu pojavile šapice.
-Ja ću ti pomoći. Ništa ne brini!- tiho je zalajao psić Tobi i uskočio u Dunjin krevet.
– Dragi Tobi, hvala ti!- odahnula je Dunja. Mislim da sam je vidjela kako izviruje iz ormara. Tobi je počeo drhtati.
-Jao, jao, teško nama.- cvilio je. Dunja ga je zagrlila. U tami se skoro čulo kako njihova dva srca uplašeno lupaju.
-Mjau, mjau.- čulo se iz mraka. Na krevet je skočila maca Tina.
-Kakva je to strahožurka u Dunjinoj sobi!- pitala je.
– Mislimo da je u ormaru Babaroga!- rekla je Dunja tiho a Tobi je na to još jače zacvilio.
-Stvarno?- upitala je Tina i naćulila uši. To baš nije prijatno. Ali, sad sam ja tu i ne trebate se ničeg plašiti. Tobi i Dunja su odahnuli, ali samo na trenutak. U ormaru se začulo šuškanje, grickanje.
-Teško nama!- šapnula je Dunja. Mora da je Babaroga gladna. Sve će nas pojesti. Mama i tata više nikad neće vidjeti svoju hrabru djevojčicu. Tina i Tobi su se sakrili ispod pokrivača.
-Budite hrabri!- govorila je Dunja iako joj je glas drhtao.
– Ti si hrabra!- mjaukala je Tina. Ti nas moraš spasiti. Tobi se stisnuo uz Tinu i sasvim zaboravio na njihove vječite svađe.
Onda je Dunja skupila malo hrabrosti. Ustala je iz kreveta i približila se ormaru. Mjesec je zasijao još jače kao da joj želi pomoći. Zvukovi iz ormara i dalje su se čuli. Otvorila je ormar. Upalila se lampa ugrađena u ormar. Na dnu je ugledala mišića kako gricka njezine patike.
-Pojeo sam Babarogu a pojest ću i tvoje patike!- rekao je Miško i veselo zacijukao.
– Ne vjerujem ti.- zamjaukala je Tina. A onda je radoznalo dodala
– Kako izgleda Babaroga?
– To je jedan veeeliki miš koji može letjeti. –reko je Miško i pokazao na Dunjinu kabanicu.
– Mislio sam da izgleda kao lav.- javio se Tobi ispod prekrivača.
-Babaroga izgleda onako kako je zamisliš. -rekla je Dunja.
-Hajde da je zamislimo u haljini na cjetiće u bakinim papučama i sa šeširom na glavi.
-Umjesto nosa ima surlu kao slončić- dodao je Tobi.
-Voli jesti keksiće namočene u mlijeko- dodala je Tina.
– I plaši se mene, Miška Strašnog!- dodao je važno mišić.
Onda su svi sjeli na krevet. Dunja je uzela keksiće iz svoje školske torbe.
-Mogu li i ja dobiti malo?- javila se Babaroga ispod kreveta.
-Samo izvoli!- ponudila joj je Dunja. Sada kada je nosila haljinu na cvjetiće i slamnati šešir, Babaroga je izgledala smiješno, toliko smiješno da su se svi nasmijali i pustili je da sjede s njima na krevet i podijeli s njima mrvice čokoladnog keksića.
-Ti si, stvarno, najhrabrija djevojčica na svijetu.- rekla je Babaroga Dunji.
Onda su u sobi upalolo svjetlo.
-Zašto je moja djevojčica budna?- pitala je mama. Jesi li loše sanjala zlato?
Ugledala je Tobija i Tinu i povikala:
-Što radite tu vas dvoje?! Brzo u svoje krevetiće! Mišić i Babaroga šmugnuli su ispod kreveta a da ih mama nije opazila.
Dunja je zaspala. Sanjala je kao plovi morem i kako je baš ona kapetanica na brodu. Tobi, Tina, miš i Babaroga su joj pomagali.
-Sve je onako kako zamisliš!- rekla je Babaroga, pretvorila se u morsku sirenu i otišla plašiti nekog drugog.
Comments are closed